Na osnovu rješenja bana Vrbaske banovine Svetislava Tise Milosavljevića, Tehničko odjeljenje je 18. marta 1930. raspisalo je poziv za izradu idejnih skica za bansku palatu i banske dvore. Poziv je bio otvoren za sve državljane Kraljevine Jugoslavije.
Ocjenjivački sud činilo je pet eminentnih stručnjaka tog doba. Najpoznatiji među njima svakako je profesor Beogradskog univerziteta, Petar Bajalović, koji se proslavio projektovanjem i izvođenjem zgrada Pravnog fakulteta i Kolarčevog narodnog univerziteta u Beogradu. Članovi suda su bili arhitekta Ministarstva građevine Momir Korunović, iza kojeg je ostala poštanska zgrada uz beogradsku željezničku stanicu,niz sokolskih domova i crkvi, zatim načelnik Tehničkog odjeljenja Banske upraveStevan Besarić, tehnički savjetnik Ljubomir Nikolić i arhitekta Branko Jovanović
Banska uprava je odredila četiri nagrade, u rasponu od 50.000 do 10.000 dinara. Ocjenjivački sud je bio ovlašćen da nagrađene radove otkupi, za šta je predviđena ukupna suma od 15.000 dinara. Ocjenjivački sud je bio dužan da u roku od 10 dana po isteku roka za predaju radova izvrši izbor. U daljnjem roku od 10 dana nagrađenima su isplaćene nagrade, odnosno otkupnine.
Obje zgrade trebalo je da služe javnim potrebama, da radilište bude što bolje iskorišćeno, kao i da arhitektura bude ukras gradu, s obzirom na postojeću pravoslavnu crkvu. Detaljniji građevinski program o veličini i broju prostorija, kako u banskoj upravi tako i u banskim dvorima, dat je uz situaciju zemljišta. Fasade su morale da budu obrađene u čistom stilu monumentalne arhitekture, koje su takmičari mogli da slobodno biraju. Izražena je želja da fasade budu u narodnom duhu.
Palata banske uprave, četvorougaonog oblika, površine 2.200 kvadratnih metara, izgrađena je po projektu zagrebačkog arhitekte M. Crnića, u vizantijsko-srpskom stilu, jedinom autohtonom arhitektonskom stilu ovih prostora. Palata ima 150 prostorija. Ubrzo po završetku je opkoljena modernim privatnim dvospratnicama i trospratnicama.
Banski dvor izgrađen je veoma brzo, za samo 17 mjeseci - gradnja je počela 31.03.1931. godine, a završena 8.11.1932. Za usporedbu, najnovija sanacija krova i fasade Banskog dvora trajala je samo nekoliko mjeseci manje.
Po stilu gradnje Banski dvor pripada eklektičkom akademizmu - u nižim zonama objekta dominira renesansni uticaj i akademski klasicizam, a elementi srednjovjekovne arhitekture prisutni su u višim zonama.
Na pročelju, iznad glavnog ulaza Banskog dvora nalazio se dvoglavi orao sa grbom Kraljevine Jugoslavije na grudima (četiri ocila, šahovnica, polumjesec i zvijezde) i rasponom krila od 7.5 metara. Kada je počeo u Drugi svjetski rat, fašistička vlast je uklonila i orla i grb, koji ni nakon oslobođenja nikada nisu vraćeni na zgradu.
Uoči najnovije rekonstrukcije bilo je prijedloga da se orao ponovo napravi i vrati na Banske dvore, ali je gradska vlast od toga odustala uz obrazloženje da je "značenje šahovnice danas mnogo drugačije i mnoge asocira na Drugi svjetski rat i jedan od najtežih perioda u našem gradu".
Prvu nagradu je dobio zajednički rad arhitekata Ministarstva građevina Jovanke Bončić - Katerinič, Anđelije Pavlović i Jovana Rankovića. Svi prispjeli radovi su bili javno izloženi.
Za kratko vrijeme po izgradnji dvije palate u centru grada porušeno je oko 700 udžerica, a na njihovom mjestu su nikle nove moderne zgrade. Već oko 1936. na nekadašnju orijentalnu Banjaluku je podsjećao samo pokriveni bezistan. Pod njegovim visokim oronulim krovom bilo je četrdesetak dućana i zanatskih radnji, mahom obućarskih, koje su čuvale uspomenu na davna vremena i zorno dočaravale neumirno izumiranje zanatske proizvodnje.
