Tvrđava Kastel

Srednjevjekovna tvrđava u srcu grada

U srcu grada Banja Luka stoji Kastel, svjedok prošlosti, kostur sadašnjosti i predskazanje budućnosti. Smješten u samom centru grada, tvrđava ima bogatu prošlost. Stari zidovi Kastela su tu da probude vašu radoznalost o istoriji grada, pričama o bitkama, trgovini, uspjesima i padovima, kojima svjedoči i koje obilježava tvrđava sama.


Ona je mirna oaza u centru grada, mjesto za druženje s prijateljima ili porodicom, odlično mjesto za fotografisanje, sa odličnim restoranom, galerijom i igralištem za djecu. Tokom ljeta, ona je poprište mnogih festivala i koncerta.

Kastel je srednjevjekovna utvrda i predstavlja jednu od glavnih atrakcija Banja Lukae. Smještena je na lijevu obalu rijeke Vrbas. U ljetnjim mjesecima možete na njoj se održavaju Freshwave, Demofest, Dukatfest te nekoliko drugih rok festivala.

Ukoliko želite da oprobate ukusnu hranu, trebali bi ste posjetiti Kazamat, restoran koji se nalazi u samim bedemima tvrđave, sa fenomenalnim pogledom na rijeku Vrbas.

Castell Nostro Bagna Luca

U povelji iz 1525. precizno se navodi da je Banja Luka zapravo ime utvrde pod nazivom "Castell Nostro Bagna Luca".

Iz sadržaja povelje se čak može zaključiti da je banjalučka tvrđava izgrađena na mjestu starijeg i manjeg utvrđenja nakon 1463. godine, kao dio granice na Vrbasu u sistemu odbrane Kraljevine Mađarske protiv Turske.

  • 9 bastiona
  • 2 tornja unutar zidina
  • Centralna oružarnica

Istorija Kastela

Najstariji tragovi naselja na teritoriji Banja Luke su ostaci neolitskog naselja koji su pronađeni baš na teritoriji tvrđave Kastel. U prošlosti je Kastel bio snažno vojno utvrđenje i štitio je sliv rijeke Vrbas od neprijateljskih napada.

Tvrđava je okružena debelim kamenim zidovima sa svih strana, a u svom unutrašnjem dijelu, osim ljetne pozornice, dječjeg igrališta i nacionalnog restorana, nalazi se Zavod za zaštitu kulturne i prirodne baštine Republike Srpske koji radi od 1976. Nema pouzdanih podataka o periodu nastanka ovog objekta.

Međutim, mnoge okolnosti ukazuju na zaključak da je upravo na toj lokaciji postojalo rimsko naselje Castra. Rimljani su bili izloženi čestim napadima varvarskih naroda i imali su jake razloge da brane put koji je prolazio kroz sliv rijeke Vrbas. Podršku ovim tvrdnjama postoje daju arheološki nalazi koji su otkriveni na području današnjeg Kastela, a odnose se na rimsku keramiku, novac i arhitekturu.

Posebno značajan nalaz je antički oltar posvećen Bogu Jupiteru, pronađen 1885. godine za vrijeme izgradnje mosta preko rijeke Crkvene. Nadalje, na području tvrđave pronađeni su ostaci slovenskih naselja iz perioda ranog srednjeg vijeka (od VIII do XII vijeka). U bosanskoj srednjovjekovnoj državi postojao je grad Vrbas, koji se, prema pretpostavci, nalazio na poziciji sadašnjeg Kastela. Ipak, prema drugoj pretpostavci, grad Vrbas se poistovjećuje s Podgradcima u Potkozarju.

Intenzivna izgradnja Kastela počinje u posljednjoj deceniji 15. vijeka, u vrijeme turske okupacije i vladavine dinastije Ferhad-paše Sokolovića (1574-1588), koja je osim ove tvrđave izgradila i niz drugih objekata orijentalnog tipa. Ferhad-paša je prvo izgradio svoju topanu (arsenal) na mjestu sadašnjeg Kaštela, da bi, nakon desetak godina, nju pretvorio u pravi utvrđeni grad s kulama i tabijama, koji je naknadno gradio i širio.

Pošto se nalazi na ušću Crkvene u Vrbas, izgrađena su dva mosta do tvrđave. Jedan je ležao preko rijeke Vrbas, blizu sadašnjeg Gradskog mosta, a drugi preko rijeke Crkvene. Most preko rijeke Vrbas spašen je samo u jednoj od starih gravura. Rijeke Vrbas i Crkvena bile su povezane ogromnim ograničenjem (jarkom), tako da je tvrđava u to vrijeme bila utvrđeno ostrvo okruženo vodama dviju rijeka. Na zidovima tvrđave nalazila se i velika drvena trupa koja je gledala na rijeku Vrbas, kao i niz izgrađenih objekata iz vremena kada je u tvrđavi bila austrougarska vojska.

Tvrđava, kao i grad Banja Luka, posebno su stekli značaj u periodu austrougarsko-turskih ratova kao važan geostrateški centar. U planovima za oporavak, obnovu i revitalizaciju Kastela bilo je predviđeno da se jedan dio objekata obnovi, tako da je tvrđava mogla dobije stari sjaj.

Na području same tvrđave pronađen je veliki broj arheoloških tragova, od antičkog perioda, preko spomenutog slavenskog naselja do novije kulture. Na Kastelu se nalazi rimski sarkofag, rimska prekretnica sa starog puta Salona - Servitium, koji je pronađen u Šargovcu. Danas je Kastel spomenik prve klase i mjesto gdje možete iskusiti duh prošlog vremena.

Na području Banje Luke i okoline može se pratiti kontinuirani razvoj ljudskih naselja od praistorije do danas. Područje je prvo naseljeno zahvaljujući bogatim prirodnim resursima, a kasnije i pogodnom geografskom, samobraćajnom i strateškom položaju. Ime Banje Luke prvi put se spominje u grafikonu koji je potpisao mađarski kralj Ladislav II Jagielon 1494. godine, pisan latinicom i izdat u Budimu (sadašnja Budimpešta), iako je grad postojao i ranije.

Praistorijska arheološka nalazišta i pronađeni predmeti dokazuju da su na ovom području u periodu od Mousteriana postojala ljudska naselja unazad oko 50.000 - 35.000 godina prije Hrista.

U antičkom periodu šire područje Banje Luke i zapadne Bosne naseljavala su drevna plemena Ilira, poznata kao Maezaei i Oseriati, koji su ostavili brojne utvrde na tom području. Za vrijeme Velike ilirske bune (6 - 9 godine nakon Hrista) Rimljani su osvojili Ilire i osnovali pokrajinu Ilirik. Dio njihove administrativne i vojne strukture bio je razvoj mreže puteva po kojima su osnovani mnogi vojni kampovi (kastre) i civilna naselja (municipije).

Nakon pada Rimskog carstva područje su naselili Sloveni koji su napustili svoje rane slovenske utvrde. U srednjem vijeku Banja Luka i njena okolina ponovo su cvjetali, a nalazi se mogu vidjeti u mnogim pisanim dokumentima i u ostacima utvrđenih gradova od XII do XV vijeka. Nakon pada srednjevjekovne bosanske države i dolaska Turaka na ovo područje 1525. godine, Banja Luka je dobila značaj strateškog uporišta pod interesom i turske i mađarske imperije.

Banja Luka je postala posebno važna za vrijeme vladavine Ferhad-paše Sokolovića (1574-1588) kada je postala sjedište turske administrativne jedinice (Bosanski pašaluk). Nakon 350 godina turske okupacije, grad je postao dio Austrougarske imperije koja je vladala ovim područjem sljedećih 40 godina.

Nakon Prvog svjetskog rata područje je postalo dio Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, a 1929. godine Banja Luka je postala glavni grad Vrbaske Banovine Kraljevine Jugoslavije, kada je grad dostigao svoj vrhunac. Prvi ban Vrbaske banovine, Svetislav Tisa Milosavljević (1929-1934) izgradio je u gradu mnoge zgrade za vrijeme njegove vladavine. Najznačajniji su: upravna zgrada i Banski dvor, Narodno pozorište, hotel Palas, Sokolski dom, Gradski park, Etnografski muzej, škole, bolnice, itd. Nakon Drugog svjetskog rata, Banja Luka je ponovo procvjetala, ali je njen razvoj zaustavljen za vrijeme velikog zemljotresa 1969. godine i te građanskog rata 1992.-1995. godine.

Danas je Banja Luka drugi po veličini grad u Bosni i Hercegovini i centar ekonomije, obrazovanja, uprave i politike u Republici Srpskoj (entitet Bosne i Hercegovine).