Katedrala svetog Bonaventure
Stolna crkva Banjolučke biskupije
Katedrala svetog Bonaventure stolna je crkva Banjolučke biskupije i najznačajniji rimokatolički hram u Banjoj Luci. Posvećena je svetom Bonaventuri (umro 1274), srednjovjekovnom franjevačkom teologu.
Katedrala se nalazi u središtu grada i sjedište je Banjolučke biskupije, osnovane 1881. godine. Ubraja se među četiri rimokatoličke katedrale u Bosni i Hercegovini.
Prva katedrala
Prvobitna katedrala dovršena je 1887. godine i sagrađena u gotičkom stilu, s drvenim gotičkim oltarima izrađenim u Tirolu. Na izričit zahtjev tadašnjih austrougarskih vlasti crkva nije smjela biti duža od 18 ni šira od 9 metara.
Tu je građevinu teško oštetio razorni zemljotres koji je pogodio Banju Luku 1969. godine, pa je morala biti srušena.
Današnja katedrala
Nova katedrala podignuta je 1972–1973. godine na mjestu stare, prema projektu zagrebačkog inženjera Miroslava Matasovića. Oblikovana je u obliku šatora, s dvostrukom simbolikom: starozavjetnog Šatora sastanka, mjesta molitve i žrtve, te šatora u kojima su Banjalučani dugo živjeli nakon zemljotresa. Prva misa u novoj crkvi služena je na Božić 1973. godine. Vanjski zidovi obloženi su kamenim pločama 1987. godine.
Zvonik
Zvonik visok 42 metra dovršen je 1990–1991. godine. U njemu je smješteno pet zvona, od kojih je najveće teško 1.070 kilograma.
Obnova
Katedrala je stradala tokom rata devedesetih godina, a temeljito je obnovljena i ponovo otvorena 2001. godine, o 120. godišnjici osnutka biskupije.
Posjeta
Katedrala se uzdiže u samom središtu Banje Luke, nadomak Gospodske ulice i Banskog dvora. Predstavlja katolički pandan pravoslavnom Hramu Hrista Spasitelja u središtu grada.